Molitva
Buka, dranje, reci mrznje. Smrtne uvrede progovorene stisnutih zuba- uniste sve sto je lepo. Plac majke koju volis najvise na svetu, dok od coveka koga je nekada volela slusa reci koje od najgoreg neprijatelja nece cuti. Njegove suze, i moje iznenadjenje, nisam znala da mostrumi placu. Bude mi zao kada zaplace, ali se setim svih suza koje sam zbog njega isplakala, tesko je da mi bude zao. Hiljade suza sam pustila, od svoje desete godine. Ja sam ruzna, glupa, ne zasluzujem nista lepo, nista sto radim nije vazno, niti ista radim kako treba, samo si znao da sam glupa. Ne znam vise gde da trazim objasnjenje. Da li samo preterano brines, da li si previse temperamentan ? Ne znam... znam samo da u sve sto si lose rekao ja sam poverovala. Ja sam ruzna, glupa, ne zasluzujem nista.. Svaki dan, iznova, i iznova. Kao dobra pesma, kao losa pesma, kao ubod, kao rana.. Ostavi oziljak. Ureze se u tebe, i postane deo tebe. Glupa sam, ruzna.. Pratice me ceo zivot te reci, sputavace u toliko toga. A ti ni ne mislis o tome zar ne?! Ti samo vredjas, jer nisi raspolozen. Ti se istresas, a ja placem,trpim, pamtim. Patim. NIkada necu misliti da sam dovoljno dobra, uvek cu sebe spustati. Samo zbog tih bednih reci. Ponekad bih volela da si me tukao. Bila bih plava, deformisana, ali bar bi modrice prosle. Setim se ranijih godina, sve je proslo, sva ljubav, razumevanje, mir.. A jeste najgore imati pa nemati. Imala sam ljubav, mir, divnu sloznu porodicu. Ostala sam sa ovim.. Ovim rasulom, punim bola, nemira, tragedija, trauma, oziljaka, uzasa.. Moj mali svet, moj mir, moje utociste, je postalo nesto od cega bezim. Moja porodica je pocela da predstavlja sve ono sto ja ne volim, i ne zelim. Molim te, Boze, ocajnicki te na kolenima molim da vratis vreme, da me odvedes odavde, da uradis bilo sta, da nadjem svoj mir, svoju srecu, svoje detinjstvo. Ali vreme se ne vraca, nista se ne menja. Na meni je samo da ne dozvolim da takva bude moja porodica. I necu dozvoliti. Ne mogu ovo dva puta da prodjem. Ne zelim. Ne bih imala snage. Imam srece sto moj Rasa nikada tako nesto ne bi dozvolio. To znam. Boze, budi mi u pomoci. Pomozi mi da prezivim ovo, da zaboravim. Mene tamo negde ceka sreca, za par godina, sa mojim Rasom. Dozvoli mi da tada budem citava, da bih svu ljubav ovog sveta mogla dati svojoj deci, da nikada ne dozvolim da se osecaju ovako kako se ja sada osecam .
